Pregled ugroženih vrsta po županijama

Zaštitu vrsta je najlakše provoditi na razini županije. Županije obuhvaćaju relativno malo područje, na kojem manja raznolikost reljefa uvjetuje manju raznolikost staništa, i shodno s time, manji broj vrsta.

Ciljanim traženjem ugroženih vrsta na odgovarajućim staništima, lakše je identificirati kritično ugožena staništa, te provoditi njihovu zaštitu stručnim nadzorom populacija (tzv. biomonitoringom).

Lokalne institucije odgovorne za implementaciju zaštite ugroženih vrsta i njihovih staništa zovu se Javne ustanove za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima županija, a njihov popis možete vidjeti na stranicama Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

U nastavku stranice možete naći primjer ugroženih vrsta, kao i razloge njihove ugroženosti za županije koje smo do sada sustavno istraživali.



Međimurska županija

Najugroženije vrste i staništa:

Najveću vrijednost (po broju ugroženih vrsta) u Međimurskoj županiji imaju staništa u zoni utjecaja rijeka Drave i Mure. Osim spektra staništa koja nastaju utjecajem riječnog toka, treba istaknuti i plitke šljunčare u stadiju zaraštanja, koje podržavaju najveću hrvatsku populaciju kritično ugrožene vrste močvarni strijelac (Sympetrum depressiusculum).

Odrasli mužjak močvarnog strijelca (Sympetrum depressiusculum), © 2008. Nino Mihoković

Međimurje je posebno i kao jedino mjesto gdje možemo vidjeti crnkastog strijelca (Sympetrum pedemontanum) u Hrvatskoj, a postoji i nekoliko lokaliteta na kojima je zabilježena istočna vodendjevojčica (Coenagrion ornatum), zaštićena na europskoj razini.

Mužjak (plave boje) i ženka (zelenkasta) istočne vodendjevojčice (Coenagrion ornatum) u kopulaciji, © 2008. Nino Mihoković

Uzroci ugroženosti vretenaca:

Glavni uzroci ugroženosti vretenaca u Međimurskoj županiji, vezani su uz mehaničke zahvate u njihova staništa:

  • regulacija starog toka rijeke Drave uzvodno od Varaždina,
  • eksploatacija šljunka u plitkim, eutrofnim šljunčarama.
Šljunčare, dugoročno gledano, imaju iznimno povoljan utjecaj na bioraznolikost, jer kreiraju nova vodena staništa, poznata po podržavanju najvećeg broja vrsta. No u Međimurju postoji niz plitkih šljunčara, koje su vjerojatno nastale eksploatacijom šljunka prije upotrebe specijalizirane mehanizacije, koje su u međuvremenu zarasle i postale stanište ugroženim vrstama. Daljnjom eksploatacijom šljunka treba upravljati održivo - kreiranjem novih šljunčara, ili njihovim širenjem na do sad neiskorištavana područja, nikako ne na stare, plitke šljunčare ili na riječne tokove.

U izradi...

Sustavna istraživanja u traženoj županiji trenutno nismo poduzeli, ili su u tijeku.